Ruko moja što si takla

Ruko moja, što si takla
(Krešimir Magdić – Jakša Fiamengo)

Ruko moja što si takla
Njeno lice tek na čas
Što si s njena čela smakla
Razigranu svijetlu vlas.

Sad mi reci, posvjedoči
Kakav bješe pogled njen
Jel’ još uvijek prije noći
Misli na me bar na tren.

Kako sunce sja u kiši
Uvijek kad se sjetim nje
U tom lažnom sjaju stakla
Sjeti se na osmjeh njen.

I dopusti da je spoji
Moja duša s njezinom
Nek dotaknu prsti tvoji
To što život zatre snom.