Recenzija albuma “PONOĆ JE, MILA MOJA MAJKO” klape Šufit
Kao da su pjevači Šufita na svojem drugom nosaču zvuka objedinili sve vrijedno u pjevanju ranijih više nego uspješnih splitskih serenadnih klapa (Dalmacijacement, Lučica, Filip Dević…) te ostvarili svoj specifičan “sound”. Stvorili su zvuk u kojemu su na privlačan način spojili nešto što na prvi mah djeluje nespojivo: snažne, sonorne basove s nježnim, lirskim tenorom. Ukras gotovo besprijekorne fuzije svakako su i dva solista, koji su i neizravan argument tezi kako suvremena dalmatinska klapska pisma može vješto i gotovo djevičanski koketirati sa zabavnom mediteranskom glazbom. U izboru pjesama i načinu pjevanja ćuti se sretan spoj glazbenog rukopisa aktualnog (Jasminko Šetka) i ranijeg voditelja (Duško Tambača), makar se mora priznati da je Šetka u posljednjih nekoliko godina preobrazio Šufit od skupine darovitih pjevača u vrhunsku, zrelu klapu. Nije teško izdvojiti najbolje numere među 11 pjesama. To su, prije svih, “Ruko moja što si takla” (Magdić, Fiamengo) te “Ponoć je, mila moja majko” i “Tužni snovi, bol prosjaka”, koje već na prvo slušanje pobuđuju silne emocije. Možda i zbog toga što sve tri pjesme u svojoj glazbenoj strukturi imaju diskretan okus najboljih hrvatskih starogradskih pjesama, ali uz tipičnu klapsku interpretaciju. Posebno su vrijedne spomena i obrade Bebićeve “Leute moj” i Runjićeve “Ključ života”, gdje se i te kako ćuti toliko potrebna “unutarnja pokretljivost” glasova. A da ne bismo cijeli tekst temeljili samo na komplimentima, vrijedi kazati kako bi snimljenom materijalu, neovisno o serenadnom “štihu” Šufita, dobro došla jedna brža, veselija skladba. Kao i to da je stara splitska “Otkad te znam” bila nešto ispod visoke razine ostalih numera.’
Autor: Ivo Mikuličin, 29.kolovoza 2009.
Preuzeto sa: Slobodna Dalmacija
